Originalni i Inventivni italijanski
ekonomista Vilfredo Pareto je 1897. godine, analizirajući ekonomsku situaciju u
Engleskoj 19. veka istraživao i upoređivao odnos ukupnog društvenog prihoda i
bogatstva u toj zemlji i njegove raspodele na pojedince-članove društvene
zajednice. Pareto je uočio neobjašnjivu i iracionalnu, ali predvidivu i skoro
matematički preciznu pravilnost koja glasi da 20% stanovništva raspolaže sa 80%
društvenog bogatstva, koja se potvrdila u kasnijim analizama drugih vremenskih
perioda u Engleskoj kao i analizama drugih evropskih zemalja. Njegovo otkriće
je od tada bilo nazivano različitim imenima: "Pareto princip",
"Pareto zakon", "Princip 80/20", "Zakon najmanjeg
napora'1, "Princip neravnoteže", "Zakon nekoliko ključnih i
mnogo trivijalnih faktora" itd., ali ključna dilema koja se postavlja je
da li ovaj princip (koji je i dan-danas u pogledu svojih uzroka još uvek velika
tajna) predstavlja samo neobjašnjivi kuriozitet bez velikog značaja ili fenomen
i prirodni zakon koji važi i koji se može primeniti i u drugim oblastima
života.
Godinama nakon Paretove smrti (1923.
god.) ovaj fenomen je ostao u dubokoj senci, da bi ga pedesetih godina prošlog
veka na svetio dana izneli Harvardski profesor filologije George Zipf
konsultant Joseph Juran, čovek koji je u velikoj meri stajao iza
"revolucije" u oblasti kvaliteta u periodu od 1950-1990 godine. Njih
dvojica su se, svaki na svoj način aktivno bavili Principom 80/20, potvrđujući
njegovu validnost, vrednost i primenjivost u različitim oblastima života,
zagovarajući stav da on ima ogroman značaj na društvo i ekonomiju, život
organizacija i pojedinaca. Juran je bio jedan od velikih zastupnika principa
80/20, potvrđujući u svojim analizama da gubici u oblasti kvaliteta (proizvodi
koji zbog lošeg kvaliteta moraju da budu odbačeni) ne nastaju zbog velikog
broja razloga, već naprotiv, da njihov najveći broj - 80% leži u manjem broju
uzroka kojih ima ne više od 20%, koji kada se utvrde, prvi treba da budu rešeni
i eliminisani. Za ovaj i druge koncepte u oblasti kvaliteta Juran nije našao
razumevanje u SAD, ali ga je zato našao u Japanu, gde su njegove ideje
prihvaćene i primenjene, što ga je učinilo jednim od veoma zaslužnih stručnjaka
za japanski ekonomski uspon. U svakom slučaju, vreme je pokazalo da je Princip
80/20 predstavljao jedan deo od onih 20% značajnih koncepata i inovacija koji
su doneli 80% uspeha i rezultata "revoluciji" u oblasti kvaliteta.
Princip 80/20 u svojoj suštini glasi
da manji deo uzroka, inputa ili napora dovodi do najvećeg dela posledica,
outputa ili rezultata.
To znači da, na primer, 80%
vrednosti koju realizujete na svom poslu ostvarite za samo 20% provedenog
vremena. Iz toga takođe proističe da je veliki deo vaših napora
- 80% - četiri-petine u najvećoj meri nebitan i irelevantan.
Princip 80/20 potvrđuje da postoji jasna i unutrašnja neravnoteža između uzroka
i posledica, inputa i outputa, napora i rezultata:
80% outputa dolazi od 20% inputa, 80% posledica potiče od 20% uzroka, a 80%
rezultata od 20% uloženog napora.
Problem je u tome što taj odnos nije u skladu sa našim predstavama i
očekivanjima.
Pritom, važno je napomenuti da odnos 80/20 predstavlja samo metaforu i simbol
ove neravnoteže, i da taj odnos u praksi može biti veći (90/10), ali i manji
(65/35). G svakom slučaju, najvažnija je svest o postojanju ove neravnoteže;
U biznisu, Princip 80/20 je
verifikovan i potvrđen na mnogo praktičnih primera: 20% proizvoda donosi 80%
prometa, 20% kupaca donosi 80% profita itd. Da ovaj princip važi i u drugim
oblastima života potvrđuju i statistički podaci prema kojima 20% kriminalaca
počini 80% kriminalnih dela, 20% vozača prouzrokuje 80% saobraćajnih prekršaja
i nezgoda, 80% saobraćajne gužve se dešava na 20% puteva ili raskrsnica, 20%
dece stekne 80% dostupnog obrazovanja, u učionicama 80% komunikacije i aktivnog
učešća dolazi od 20% učenika, 20% odabranih knjiga u. knjižarama ostvaruje 80%
prodaje, 80% energije na svetu koristi 15% svetske populacije, 80% bogatstva
sveta poseduje 25% populacije (kao što vidite, stvari se nisu mnogo promenile u
odnosu na vreme koje je proučavao Vilfredo Pareto), sve do banalnih primera
prema kojima 20% svoje odeće nosite 80% vremena ili da 20% površine tepiha
"trpi" 80% trenja i oštećenja ...
Šta mislite o stavu da se može steći
uvid u 80% vrednosti knjige ukoliko pročitate oko 20% njenih stranica
(praktično za 20% vremena u odnosu na vreme koje bi vam bilo potrebno da
pročitate ćelu knjigu). Naravno, bitno je kojih 20% knjige pročitate: ako
pročitate zaključak, zatim uvod, pa još jednom zaključak, a onda prelistate
najzanimljivije delove -onda je to moguće, barem tako kaže konsultant Richard
Koch, koji je sledeći ova pravila uspešno završio Oxford.
Evo i jedan primer iz svakodnevnog
života: ako utvrdite da u vaše slobodno vreme 80% zadovoljstva prouzrokuje 20%
vaših aktivnosti, zar nije logično da tim aktivnostima posvetite znatno više od
tih 20%?
Zbog čega je važno da uvažavamo
Princip 80/20? Odgovor je jasan: zbog toga što on postoji i deluje na naš
privatni, poslovni i društveni život, bez obzira da li smo toga svesni ili ne.
Njegovo razumevanje i prihvatanje može značajno da poboljša i unapredi naš
svakodnevni život, profitabilnost organizacije u kojoj radimo kao i uspešnost
zajednice čiji smo član.
Mi smo učeni i vaspitavani da razmišljamo
linearno, na način da svaki uzrok ima svoju očekivanu posledicu, da postoje
"uhodani" odnosi, stabilni tržišni uslovi, "prosečni"
profiti, predvidivi ishodi itd. Problem je, međutim u tome što realan svet nije
takav. Realan svet je podložan nizu uticaja, u kome su uzroci i posledice
zamagljeni, u kome je ravnoteža iluzija a neravnoteža stvarnost, u kome postoji
jasan trend nepredvidivih događaja. Princip 80/20 je najkorisniji kada možemo
da utvrdimo te sile koje se nalaze ispod površine, kako bi mogli da prekinemo negativne
uticaje i damo snažan podsticaj pozitivnim snagama.