Paretov princip
Originalni i Inventivni italijanski ekonomista Vilfredo Pareto je 1897. godine, analizirajući ekonomsku situaciju u Engleskoj 19. veka istraživao i upoređivao odnos ukupnog društvenog prihoda i bogatstva u toj zemlji i njegove raspodele na pojedince-članove društvene zajednice. Pareto je uočio neobjašnjivu i iracionalnu, ali predvidivu i skoro matematički preciznu pravilnost koja glasi da 20% stanovništva raspolaže sa 80% društvenog bogatstva, koja se potvrdila u kasnijim analizama drugih vremenskih perioda u Engleskoj kao i analizama drugih evropskih zemalja. Njegovo otkriće je od tada bilo nazivano različitim imenima: "Pareto princip", "Pareto zakon", "Princip 80/20", "Zakon najmanjeg napora'1, "Princip neravnoteže", "Zakon nekoliko ključnih i mnogo trivijalnih faktora" itd., ali ključna dilema koja se postavlja je da li ovaj princip (koji je i dan-danas u pogledu svojih uzroka još uvek velika tajna) predstavlja samo neobjašnjivi kuriozitet bez velikog značaja ili fenomen i prirodni zakon koji važi i koji se može primeniti i u drugim oblastima života.
Godinama nakon Paretove smrti (1923. god.) ovaj fenomen je ostao u dubokoj senci, da bi ga pedesetih godina prošlog veka na svetio dana izneli Harvardski profesor filologije George Zipf konsultant Joseph Juran, čovek koji je u velikoj meri stajao iza "revolucije" u oblasti kvaliteta u periodu od 1950-1990 godine. Njih dvojica su se, svaki na svoj način aktivno bavili Principom 80/20, potvrđujući njegovu validnost, vrednost i primenjivost u različitim oblastima života, zagovarajući stav da on ima ogroman značaj na društvo i ekonomiju, život organizacija i pojedinaca. Juran je bio jedan od velikih zastupnika principa 80/20, potvrđujući u svojim analizama da gubici u oblasti kvaliteta (proizvodi koji zbog lošeg kvaliteta moraju da budu odbačeni) ne nastaju zbog velikog broja razloga, već naprotiv, da njihov najveći broj - 80% leži u manjem broju uzroka kojih ima ne više od 20%, koji kada se utvrde, prvi treba da budu rešeni i eliminisani. Za ovaj i druge koncepte u oblasti kvaliteta Juran nije našao razumevanje u SAD, ali ga je zato našao u Japanu, gde su njegove ideje prihvaćene i primenjene, što ga je učinilo jednim od veoma zaslužnih stručnjaka za japanski ekonomski uspon. U svakom slučaju, vreme je pokazalo da je Princip 80/20 predstavljao jedan deo od onih 20% značajnih koncepata i inovacija koji su doneli 80% uspeha i rezultata "revoluciji" u oblasti kvaliteta.
Princip 80/20 u svojoj suštini glasi da manji deo uzroka, inputa ili napora dovodi do najvećeg dela posledica, outputa ili rezultata.
To znači da, na primer, 80%
vrednosti koju realizujete na svom poslu ostvarite za samo 20% provedenog
vremena. Iz toga takođe proističe da je veliki deo vaših napora
- 80% - četiri-petine u najvećoj meri nebitan i irelevantan.
Princip 80/20 potvrđuje da postoji jasna i unutrašnja neravnoteža između uzroka
i posledica, inputa i outputa, napora i rezultata:
80% outputa dolazi od 20% inputa, 80% posledica potiče od 20% uzroka, a 80%
rezultata od 20% uloženog napora.
Problem je u tome što taj odnos nije u skladu sa našim predstavama i
očekivanjima.
Pritom, važno je napomenuti da odnos 80/20 predstavlja samo metaforu i simbol
ove neravnoteže, i da taj odnos u praksi može biti veći (90/10), ali i manji
(65/35). G svakom slučaju, najvažnija je svest o postojanju ove neravnoteže;
U biznisu, Princip 80/20 je verifikovan i potvrđen na mnogo praktičnih primera: 20% proizvoda donosi 80% prometa, 20% kupaca donosi 80% profita itd. Da ovaj princip važi i u drugim oblastima života potvrđuju i statistički podaci prema kojima 20% kriminalaca počini 80% kriminalnih dela, 20% vozača prouzrokuje 80% saobraćajnih prekršaja i nezgoda, 80% saobraćajne gužve se dešava na 20% puteva ili raskrsnica, 20% dece stekne 80% dostupnog obrazovanja, u učionicama 80% komunikacije i aktivnog učešća dolazi od 20% učenika, 20% odabranih knjiga u. knjižarama ostvaruje 80% prodaje, 80% energije na svetu koristi 15% svetske populacije, 80% bogatstva sveta poseduje 25% populacije (kao što vidite, stvari se nisu mnogo promenile u odnosu na vreme koje je proučavao Vilfredo Pareto), sve do banalnih primera prema kojima 20% svoje odeće nosite 80% vremena ili da 20% površine tepiha "trpi" 80% trenja i oštećenja ...
Šta mislite o stavu da se može steći uvid u 80% vrednosti knjige ukoliko pročitate oko 20% njenih stranica (praktično za 20% vremena u odnosu na vreme koje bi vam bilo potrebno da pročitate ćelu knjigu). Naravno, bitno je kojih 20% knjige pročitate: ako pročitate zaključak, zatim uvod, pa još jednom zaključak, a onda prelistate najzanimljivije delove -onda je to moguće, barem tako kaže konsultant Richard Koch, koji je sledeći ova pravila uspešno završio Oxford.
Evo i jedan primer iz svakodnevnog života: ako utvrdite da u vaše slobodno vreme 80% zadovoljstva prouzrokuje 20% vaših aktivnosti, zar nije logično da tim aktivnostima posvetite znatno više od tih 20%?
Zbog čega je važno da uvažavamo Princip 80/20? Odgovor je jasan: zbog toga što on postoji i deluje na naš privatni, poslovni i društveni život, bez obzira da li smo toga svesni ili ne. Njegovo razumevanje i prihvatanje može značajno da poboljša i unapredi naš svakodnevni život, profitabilnost organizacije u kojoj radimo kao i uspešnost zajednice čiji smo član.
Mi smo učeni i vaspitavani da razmišljamo linearno, na način da svaki uzrok ima svoju očekivanu posledicu, da postoje "uhodani" odnosi, stabilni tržišni uslovi, "prosečni" profiti, predvidivi ishodi itd. Problem je, međutim u tome što realan svet nije takav. Realan svet je podložan nizu uticaja, u kome su uzroci i posledice zamagljeni, u kome je ravnoteža iluzija a neravnoteža stvarnost, u kome postoji jasan trend nepredvidivih događaja. Princip 80/20 je najkorisniji kada možemo da utvrdimo te sile koje se nalaze ispod površine, kako bi mogli da prekinemo negativne uticaje i damo snažan podsticaj pozitivnim snagama.